U starom, prenatrpanom ateljeu koji govori o nekadašnjoj slavi, slikar nepomično sjedi i praznog pogleda zuri u bjelinu razapetog platna ispred sebe. Ukazuje se Muza i slikar se pokrene. Počinje stvarati strasno i energično kako je to radio u mladosti. S vremenom postaje sve teže i sve bolnije, ali vremešnog slikara nosi silna želja da još jednom doživi uspjeh. Na kraju te borbe opet smo u prvoj slici, stari slikar je u istoj pozi na istom mjestu. Razapeto bijelo platno počinje rasti, ispunjavati kadar sve dok slikar ne nestane. Bjelina ostaje nama, gledateljima. Mir, tišina, spokoj. Ono stanje između dvije bitke. Inter arma!